Vijesti

 Poštovani gospodine Domić, nova i aktualna tema u Travniku je „Promemorija travničkih Hrvata“. Možete li nam podrobnije objasniti koje je njeno značenje i koliko je ona uistinu važna za Hrvate Travnika?

Uvjeren sam  da je  „Promemorija travničkih Hrvata“ jedan od najvažnijih dokumenata koji je predstavljen javnosti u Travniku u našoj novijoj povijesti. Izraz je to, ne samo političkih promišljanja nas iz lokalne organizacije HDZ BiH, nego i opredjeljenje svih političkih, ali i drugih subjekata hrvatskog naroda u Travniku, pa i šire. Potvrda za navedeno je  potpora ovom dokumentu koja je svaki dan sve veća i snažnija. Drago mi je da ništa u sadržaju Promemorije nije argumentirano osporeno ili prepoznato kao opasnost za demokratske procese, kako u Travniku, tako i u BiH. Sretan sam što sam i dio svojih političkih promišljanja unio u ovaj dokument,  zajedno sa drugim svojim kolegama. Želja je da  svi na principima za koje se zalažemo gradimo ovdje svoju budućnost. Polazište, ali i ishodište Promemorije je ravnopravnost, ono što nam jamče i Ustav i sva demokratska načela. Traži se ravnopravnost u Travniku na način da to zaista bude istinska ravnopravnost, a ne samo deklarativna. To je glavna poruka Promemorije. 

Određeni krugovi su ovo shvatili da netko želi dijeliti Travnik. Ima li u tome istine ili nekome odgovara da stvara negativnu klimu oko preustroja Travnika?

Razumijem one koji ovo plasiraju. Njima je cilj zadržati sve privilegije koje donosi politička moć i sva dobra koja iz tog proističu, ali nažalost samo za određenu i usku elitu jednog naroda. Njima je dobro i sve što kažu ili plasiraju to rade da im i dalje bude tako, bez obzira da to što govore nema veze s istinom, ali ni sa zdravom logikom. Ne razumijem one koji nisu ni pročitali Promemoriju, a niti žele da razgovaraju o istoj, a imaju ovaj stav. Ja pitam njih sve, gdje to piše? Tko je to i kada rekao?  Zašto bih ja dijelio nešto što je moje? Naravno, moje kao i svih mojih sugrađana i pripadnika svih naroda. Nema podjele, ali  ima samo nečeg drugog, a to je da Travnik bude svih nas, a ne samo nekih ili jednih. Ja samo želim da u gradu Travniku, kojeg volim i gdje smo se rodili i ja i moji preci, gdje mislim živjeti i graditi budućnost, biti ravnopravan i sudjelovati u bitnim odlukama i procesima upravljanja gradom. Pod „ja“ ne mislim na sebe, već i na sve građane i narode koji u Travniku stoljećima žive.  Znači, apsolutno smo protiv da samo jedni imaju  neke privilegije ili mogućnosti, a da drugi to nemaju. To je gradska zajednica - zajednica  sa jedinstvenom gradskom upravom i administracijom  i jedinstvenim gradskim vijećem. Stoga, kako može biti podjela kada zajedno sa drugim narodima hoćemo da odlučujemo o gradu koji je i naš?  Odgovor na ovo pitanje je posve jasan. Nema nikakve podjele, već stvaranje modernog grada ravnopravnih naroda i građana kao pretpostavke relaksacije međusobnih odnosa i ubrzanog razvoja. 

U kolikoj mjeri ste optimist da će ideje koje zagovarate naći svoju primjenu u Travniku, jer realno ta priča je dosta stara, a mnogo je Lašve proteklo, ništa se nije učinilo? Kada ćemo svjedočiti tim stvarima o kojim govorite i što je ključno da se iste i dogode?

Optimist sam i to ne samo po prirodi, kako to često kažu političari da bi bili uvjerljiviji. Mislim da sam optimist s razlogom.  Naime, Promemorija je politička ideja i stav. Postoje ideje čije vrijeme je prošlo i ideje čije vrijeme dolazi. Vrijeme uvažavanja, priznavanja drugog i suživota dolazi. Civilizacijsko dostignuće je konsocijacija - pristup da živimo zajedno, ali i odlučujemo zajedno, uz mehanizme koje to osiguravaju. Težimo euroatlantskim integracijama i EU, a živjeti u zabludi da će ideja vladanja jednih nad drugima preživjeti, je zabluda. Zato sam optimist da će svjetlo pobijediti mrak.

Bakir Izetbegović, poistovjećivanje Travnika sa Mostarom i politika iz Sarajevo

Jedni kažu da u Travniku nema problema, da Travnik funkcionira, dok drugi kažu da nije dobro Travnik vezivati s Mostarom, dakle priznaju da problem postoji. Vi zapravo ništa ne povezujete, nego ste svjesni problema u Travniku, te tražite odgovore na njih. Kakva je to "Travnička kronika" o kojoj govorite i da li će za razliku od Andrićeve imati sretan kraj?

Travničani su uvijek imali  svoj poseban odnos o moćnicima koji bi o nama i našem Travniku govorili i odlučivali,  ali bez nas.  O takvima  je pisao i naš nobelovac Andrić i napisao je negdje, da je najbolji travnički vezir bio onaj koji nije ni stigao do Travnika na službu - to je moj komentar na sve one koji ne žive našu stvarnost. Nažalost, postoji i suvremena travnička kronika, ona je puna stradanja, nepravde, destrukcije svake vrste i jedne neprincipijelnosti. To je teško ne vidjeti. Može se to ne priznavati ili negirati, ali rješavamo li time problem i vodi li to sreći i zadovoljstvu, te budućnosti kakvu želimo za nas i našu djecu? Iskrena mi je želja da svi mi koji smo tu shvatimo da nam nisu svi oni koji bi o nama govorili, savjetovali nas ili o nama odlučivali, pozvaniji od nas da to rade. Uzmimo budućnost u svoje ruke i shvatimo da smo mi sami, naši prijatelji i susjedi važni i važniji od svih ovih suvremenih „vezira“ koji bi samo da na našoj muci grade svoj interes i korist. Moja poruka je da trebamo početi pisati neke nove stranice i krenuti u nove procese.

Bakir Izetbegović je nedavno posjetio Travnik i izjavio da se ustrojstvo Travnika ne može dovoditi u vezu sa Mostarom, jer je Mostar tretiran Daytonskim i Washingtonskim sporazumima, te da Mostar ima specijalni status s obzirom da ima specijalnu prošlost. Kako Vi gledate na tu njegovu izjavu?

Malo ću slikovito opisati kako gledam na ovu posjetu, a posebno na navedene izjave gospodina Bakira Izetbegovića. Meni se malo ovo učinilo kao na ono prodavanje "cigle" onima koji iz provincije dođu u Sarajevo. Znate, dođete u Sarajevo i sarajevska jalija vas primora da kupite "ciglu", a vi nemate izbora, ne treba vam, ali morate. Teško da se  otmem osjećaju da  svi mi  Travničani i građani ove zemlje u stvari nosimo svaki dan po par ovih ,,cigli'', jadni i bespomoćni da bilo što u ovoj priči promijenimo. Sad ću se vratiti malo na političke dimenzije pa prokomentirati što to nudi mojim sugrađanima gospodin Izetbegović  u svojim izjavama. Žalosti me da u ovoj državi po Ustavu jednakopravnih naroda i građana  postoje prostori i narodi i to  oni sa specijalnom i oni sa nekom drugom prošlošću i budućnošću. Još zanimljivije je što se poziva na Dayton i tim brani tu specijalnost ili da kažem tako uzvišenost ili poniženost jednih i drugih. Tu se izgleda slaže sa Dodikom jer njegova su stajališta koliko znam „Dayton forever“ - zauvijek, za vijeke vjekova. Volio bih da to kaže, ne samo pred Mostarcima i Travničanima, nego i Srebreničanima, Prijedorčanima i svima drugima iz mnogih multietničkih sredina koje to više nisu, svim stradalima gdje su oni u Daytonu i da Dayton treba ostati zauvijek i do kraja. Jesu li oni specijalni ili nisu? Jesu li oni uzvišeni ili poniženi Daytonom i ovakvim ustrojstvima na lokalnoj razini? Ako član Predsjedništva BiH time brani multietničnost i ravnopravnost prostora  BiH, onda je teška situacija za sve nas, dugo nam je nositi "cigle" i plaćati ih.  Možda je teško i očekivati od nekog kog većina nas doživljava da je dio kruga ljudi odgovornih za dolazak mudžahedina na ove prostore, za koje vežemo i početak sukoba i mnoge zločine. Naravno,  gospodin Izetbegović ne staje na tome, već i dalje prodaje priče. On o izgradnji brze ceste Lašva – Donji Vakuf neće da kaže jasno i glasno da je to po modelu davanja pod koncesiju, što znači, da ako se ikada nađe koncesionar i cesta izgradi, to je uz obvezno plaćanje cestarina, što je prava rijetkost za brze ceste. Naravno, gospodin Izetbegović ne objašnjava da se sarajevska zaobilaznica izgradila iz kredita koji svi vraćamo, a Sarajlije se besplatno voze. Gospodin Izetbegović ne objašnjava zašto travničko gospodarstvo stagnira i nema benefite od javnih sredstava za razliku od Sarajeva. Teško mu je objasniti odgovornost da Travnik pomalo gubi ulogu centra kojeg je imao stoljećima. Travniku trebaju potpore te vrste, ali opet kažem, najbolji vezir za Travničane je onaj koji nije ni stigao na službu u Travnik. Onda se ne treba čuditi gdje su ministri i drugih visoki dužnosnici iz Travnika na razinama Federacije BiH i BiH. Mi Travničani trebamo otvoriti oči i vidjeti  tko nam što prodaje svojim izjavama.

Povrat imovine, mladi, projekti i izbori

Imovina vjerskih zajednica na području općine Travnik nije vraćena svima jednako. Prije svega nije vraćena katoličkoj crkvi. Kada se može očekivati povrat ove imovine?

Da, poznato je da u općini Travnik imovina nije vraćena svima jednako i da postoje zahtjevi za povratom koji nisu riješeni,  prije svega od katoličke crkve. Ovo pitanje se dugo vuče i to još iz onog vremena otežavanja povratka na svake načine, pa i na ovaj način. To je sve obilježilo posebno 90-te godine. Danas, iskren da budem,  postoji usmeno izražena volja kod naših partnera iz SDA, te načelnika i općine, da se imovina vrati, prije svega  KŠC "Petar Barbarić", ali  i sva druga koja se traži da se vrati. Prepreke su u sporosti administracije i uprave da riješi probleme koje je sama ova uprava i administracija napravila, vjerojatno pod utjecajem politike, u nekim drugim vremenima. Drugi problem je projekt izgradnje srednje škole u Travniku kojim bi se riješilo vraćanje cijele zgrade KŠC-a. Bošnjačka politika je ranije dobila zemljište od katoličke crkve da sebi izgrade školu i isele iz zgrade KŠC-a. Federacija BiH je obećala izgraditi zgradu i tako riješiti problem, ali na žalost to se nije desilo. Nešto je građeno, ali je to sve brzo stalo. Volio bih da je Bakir Izetbegović dao neku izjavu i o ovome, ali nije. Vjerujte mi, ovim bi više uradio na relaksaciji Hrvata i Bošnjaka u Travniku, nego bilo čim drugim. Ovdje postoji presuda Suda da se škola treba iseliti, ali se ne poštuje. To je problem s kojim živimo ovdje i kojeg pokušavamo riješiti. 

Svjedoci smo kako Travničani, kao i drugi, sve više napuštaju svoj grad i idu u inozemstvo. Što biste Vi poručili njima i onima koji žele ostati na svom ognjištu?

Prije svega ne bih u željama i porukama dijelio jedne od drugih. Svima nam želim isto, obilje uspjeha na svakom planu, i osobnom i poslovnom. Niti jedna od ovih dviju odluka nije niti jednostavna, niti laka. Otići i napustiti svoj dom, obitelj, prijatelje, domovinu, grad ili selo, ali isto tako nije lako niti ostati i boriti se ovdje na svom protiv svih nedaća u ovom nesređenom i nepravednom društvu i državi. Želio bih da ovi koji se odluče otići i graditi se negdje drugdje budu uspješni, kao što su Travničani uspješni i čestiti svugdje u svijetu. Sjetimo se svih poznatih Travničana od Miroslava Ćire Blaževića, spomenutog našeg nobelovca Ive Andrića ili mnogih drugih. Zar nije Ivo Andrić i od svoje Nobelove nagrade odvojio dio sredstava i svojevremeno pomagao i našu Gradsku knjižnicu i sve knjižnice u BiH? Zar je manje Travničanin  što su ga životne struje odnijele dosta daleko i dosta više što bi mu ovaj naš grad mogao pružiti? Isto to mislim i za Ćiru, Nikšu Bratoša, Vajtu i mnoge druge. Oni nose Travnik u srcu i hvala im na tome. Vjerojatno će s onim što urade vani moći izgraditi više  i za sebe i za naš grad. Isto tako, vjerujte, mi ovdje imamo sjajnih ljudi, pojedinaca koji nalaze energiju, želju i volju da unatoč svemu ostaju u svom domu i rade prave stvari. Mene oduševe mali ljudi koji u svojoj skromnosti rade i uspješno se bore. Bez obzira o čemu se tu radi, maloj manufakturi izrade nekih suvenira, nakita, kolačića ili meda, pa do svih naših ljudi koji ulažu i bore se kako na farmama ili plantažama malina. Težak je to kruh za sve, ali zarađen u znoju lica svog, na zemlji gdje su se i pradjedovi naši znojili, pa i krv za to prolijevali.  Stoga, naklon do poda svima onima koji  ostaju ovdje, a ima puno takvih. Posebna su skupina onih koji ulažu da rade i proizvode te se trude da zaposle nekoga,  te da ga fer i pošteno plate. To su junaci našeg vremena. Sve se ovo može raditi samo iz ljubavi i iz onog motiva više, a sve što se radi iz ljubavi dat će rezultate, prije ili kasnije. Moja je poruka svima da nastavimo raditi i pronalaziti puteve opstanka i zadržavanja ovih prostora i u srcu, ali i da računamo na njih u svojim osobnim i poslovnim planovima u budućnosti. Travnik je naša gruda i ona će i ostati. Tako je bilo i bit će.

Travnik je administrativno središte. Zanima nas kako mladim i obrazovanim ljudima pružiti mogućnost ostanka na ovim prostorima  i vratiti im vjeru u bolje sutra. Što je HDZ BiH Travnik radio i što planira raditi po tom pitanju?

Pitanje opstanka mladih na ovim prostorima je pitanje svih pitanja ako želimo prosperitetnu budućnost ovih prostora. Ono što mi jedino možemo je pružati priliku mladima gdje god se ta prilika pojavi i raditi da prilika bude što više. Sigurno je da mladež ima potencijal.  Osobno preferiram mlade iz razloga što su se prilike promijenile i današnje suvremeno informacijsko društvo je takvo da mu se lakše prilagođava mlađa osoba od starije. Ako pogledate zadnje vrijeme na mnogim ključnim mjestima u općini su mladi ljudi do nekih četrdeset godina, od ravnatelja, direktora, vijećnika, predsjednika Općinskog vijeća, predsjednice kluba, pomoćnika u općinskoj upravi, pa do upravnih vijeća i svega onoga što politika može pružiti kroz institucije. U poduzetništvu imamo mnogo mladih poduzetnika koji imaju potencijal i rade dobre stvari. Na njima i svima nama je koliko će se taj potencijal iskoristiti, koliko će biti novih ideja, energije i novih prilika za druge mlade ljude koji čekaju prilike. Biti inertan i čekati, ne donosi napredak. Svi trebamo mijenjati  i sebe i druge.  Moramo hrabriti i poticati, kako sebe, tako i druge, ako želimo opstati, te se izboriti za boljitak. Vjerujte mi, nikada ovdje opstanka ne bi bilo da nije bilo odvažnih i hrabrih ljudi koji su ga činili u svakom smislu. HDZ BiH Travnik otvara svoja vrata za sve mlade i sve ljude koji su spremni raditi na opstanku i sveopćem napretku mladih ljudi. S tim da budemo jasni, opstanka nema bez uloženog napora da se ostvari, isto tako što nema ni rješenja svih životnih pitanja samo odlaskom. Pitanje je gdje ćemo se boriti za sebe i druge? Ovdje ili na drugom mjestu? Ja pozivam sve mlade da se borimo na svom prosperitetu ovdje.

Što konkretno Travniku  nedostaje? Što infrastrukturno i općenito smatrate prioritetom?

Možda to na prvi pogled ne izgleda tako, ali mnoge stvari nedostaju našem gradu i općini i OO HDZ BiH kao politička organizacija će sigurno biti prioritet raditi na ovome. Na području infrastrukture je to sigurno kanalizacijski sustav i žalosno je da grad i općina ove veličine nemaju to pitanje riješeno. Izlijevanje svega i svačega u Lašvu mi ovdje nazivamo kanalizacijom,  a to je ustvari katastrofa u svakom smislu. To trebamo mijenjati žurno i radit ćemo na tome. Druga stvar je sačuvati i bolje koristiti resurse koje Travnik neosporno ima. To je široko pitanje i teško je detaljnije to ovdje obrazlagati jer to je polje od prirodnih pa do turističkih, pa i ljudskih potencijala. Pitanje korištenja i upravljanja resursima je odgovor na mnoge naše probleme. Pitanje razvoja i poduzetničko razvojnih zona je odgovor gdje se i kako vidimo u budućnosti.  Naravno, ovo su važna pitanja, a po meni je najvažnije ono na koji smo odgovor dali u Promemoriji. Kako vidimo budućnost u Travniku kao društvo stalnog konflikta i vječitih sporenja o svemu i svačemu ili društvo sa mehanizamima koji osiguravaju harmonično življenje ovdje svih nas koji stoljećima gradimo ovaj grad. Kada sve ovo poredamo i riješimo, nema razloga da ovo ne bude,  pored toga što je sigurno najljepši dio BiH, i najprosperitetniji i područje najzadovoljnijih građana i naroda. Dragi Bog nam je dao dio raja da uživamo u njemu, vjerujem da nećemo biti nesposobni da od njega pravimo pakao u bilo kom smislu.

Raspisani su lokalni izbori. Kako se OO HDZ BIH Travnik priprema? Koja su očekivanja i hoće li biti zajedničke koalicije sa ostalim hrvatskim strankama?

Raspoloženje za koaliciju postoji i kod nas i kod drugih. Posljedica je to suradnje hrvatskih stranaka i odgovornosti tih stranaka pred složenim stanjem u kojima se Hrvati Travnika nalaze. Činjenica je da koaliciju nismo još dogovorili, mada je realno da to uradimo vrlo brzo.  OO HDZ BiH Travnik je donio odgovarajuće odluke i zaključke kojima je izrazio volju da predvodi, kao i do sada, hrvatsku koaliciju, kako i priliči najsnažnijoj političkoj organizaciji Hrvata Travnika. Vjerujem da će naši budući partneri prihvatiti to i da će rezultat biti takav da imamo kapacitet da radimo na dobrobiti našeg grada i radimo na implementaciji principa iz Promemorije.